Rezultat daljeg skupljanja proizvodnog procesa Sandy Bridge arhitekture je pred nama i zove sa Ivy Bridge. Veći broj procesora po jednaom vaferu prirodno znači i smanjenje toškova proizvodnje. Ali, najprije ono što će mnoge obadovati: novi procesori, koji u brojnoj oznaci umjesto 2 imaju prefiks 3, sa starim dijele isto podnožje, pa se mogu ugraditi i na postojeće matične ploče sa LGA 1155 socket-om, uz prethodni update BIOS-a.
Sitniji proizvodni proces
Osnovna razlika je u proizvodnom procesu: umjesto 32 nanometarski sada je on 22 nanometarski , zahvaljujući čemu se procesori manje griju, pa najbrži modeli imaju potrošnju od samo 77W. Ova je promjena, u stvari, trebalo da bude predstavljena znatno ranije, ali je Intel shvatio da nema nikavog razloga za žurbu, budući da najnovija generacija procesora jedinog konkurenta, AMD-a, nije opravdala očekivanja. Novost je i korišćenje 3D ili tri-gate tranzistora koji su izdignuti u visinu, što omogućava postavljanje tri elektrode koje kontrolišu protok struje i binarno stanje tranzistora.
Bolje grafičke performanse
Svi ovi procesori na sebi imaju integrisan i grafički čip, i upravo je Intel njemu posvetio najviše pažnje, što je razumljivo ako se zna da je tu AMD bio u blagoj prednosti. U odnosu na odgovarajuće Sandy Bridge modele, najsnažniji Ivy Bridge procesori, koji sadrže Intel HD graphics 4000, imaju oko tri puta bolje grafičke performance. Pored toga, podržavaju DirectX 11. OpenGL 3.1 i OpenCL 1.1 i uz sve to imaju i integrisan Pci Express 3.0 kontroler, što otvara mogućnost za kombinovanje grafičkih kartica.
Novi chipset-ovi
Uporedo sa novim procesorima, Intel plasira i nove chipset-ove za njih: Z75, Z77 i H77, koji svi mogu da iskoriste grafički čip na procesoru, ali je još važnije da imaju integrisan USB 3.0 kontroler, što najavljuje masovni prelazak na ovaj standard.
